Uistinu je Zid taj zid, novi veliki zid na Mirogoju. Onaj na Krematoriju od prije skoro četrdeset godina, makar ga se često takvim naziva, odavno se odvojio od izvornog značenja riječi i očekivane forme jednog zida te se preselio u značenja, poeziju, oblost... Onaj na Arkadama, od prije oko sto, to zapravo nikad nije ni htio biti, već kao da je htio pokazati što je zid s druge strane realnosti. Ali, ovaj, recentni, to jȅst Zid – zemaljski, zemljani, od samog početka, ideje i namjere. Nastao kao zid, jedini se zapravo tako i zove. Idejna koncepcija kolumbarijskog zida nastaje 2016. Bilo je, naime, već dulje vrijeme evidentno da je kontakt groblja s perimetrom Remetske ceste neadekvatan. Grobna mjesta nalazila su se tik uz frekventnu prometnicu, u dometu buke, farova i svih ostalih distrakcija koje proizlaze iz takvog dodira. Današnja trasa Remetske ceste posljedica je pomicanja nekadašnje putanje na zapad, dok je stara, paralelna, postala ono što poznajemo kao glavnu pješačku os koja spaja stari dio Mirogoja (prostor ispred glavnog ulaza i uz Arkade) s novijim dijelom na sjeveru. Ovo zagrebačko groblje oduvijek je pomno planirano, jednako promišljeno je i proširivano; njegovi ambijenti već su glasoviti po slikovitosti vizura, no njegovi rubovi, i u neposrednoj blizini i u širem radijusu oko paradigmatskih arkada, ostali su nedefinirani. Novi zid tako od početka ima nekoliko osnovnih funkcionalnih premisa: odvajanje parcele groblja od kolne ceste, sintezu postojećih značajnih arhitektonskih cjelina na širem području Mirogoja te samu funkciju kolumbarija. Ovaj arhitektonski input, očito je, nastaje iz iskonske datosti, no u međuvremenu, po nastanku, postao je Zid s velikim početnim slovom. Skladno se uklopio u maglene mirogojske proplanke – sa svojih skoro 800 m i hrptom koji se punim presjekom propinje prema sjeveru, snažan je prostorni artefakt. Povezao je Arkade i Krematorij, dva glavna mirogojska punkta koja je uistinu trebalo povezati. Možda prvenstveno zbog toga, no zasigurno i zbog koncepcijske ali i izvedbene uspjelosti, krasi ga aura nužnosti.